Svakodnevno se u poslovanju susrećemo sa situacijama kada dolazi do prefakturiranja određenih usluga bez dodavanja ikakve zarade ili marže. To su primjerice prefakturiranje troškova energenata kod najma poslovnih prostora, troškova osiguranja, posebnog poreza na cestovna motorna vozila kod leasinga te mnoge druge nadoknade. Osnovno pitanje koje si postavljamo u u takvim situacijama je koju stopu poreza na dodanu vrijednost primijeniti na prefakturiranje. Mora li se prefakturiranje obaviti s općom stopom PDV-a ili pri fakturiranju primijeniti porezni tretman početne isporuke?

Nedoumica nema kada se radi o prefakturiranju usluge koja je oporeziva s općom stopom PDV-a 25%. Tada je jasno da ćemo kod prefakturiranja primijeniti također opću stopu PDV-a. Situacija se znatno komplicira kada, primjerice, vršimo prefakturiranje računa za vodu. Početna isporuka je oporeziva sa stopom 13%. Hoćemo li prilikom prefakturiranja, na uslugu zaračunati 13% ili 25% PDV-a?

Niti Zakon ni Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost ne bave se problematikom prefakturiranja. Porezna je uprava, u više ranije danih mišljenja smatrala je da se kod prefakturiranja određenih troškova zapravo radi o nadoknadi učinjenih izdataka i da svi ti izdaci čine dio ukupne naknade za glavnu uslugu. Analogno tome dalo bi se…